Joe Parker
991 - CN9671 - Blauw - Nike Air Max 1 By You Custom herenschoen - nike air max lays blue cheese commercial actor | Adidas Yeezy Boost 350 V2 - Core Black Red — Kick Festivity - adidas originals italy retro shoes 2016 women
UVOD
Prostitucija, pornografija i drugi oblici komercijalnog seksa su multibilionska dolarska industrija. Njome se obogati mala manjina grabežljivaca dok većina društva plaća štetu.
Osobe korištene u industriji seksa često trebaju medicinsku pomoć kao rezultat uvijek prisutnog nasilja. One trebaju tretman za infekcije, uključujući i SIDU. Preživjele često trebaju mentalnu pomoć za post-traumatski stresni poremećaj, psihotične epizode i suicidalne ideje. Oko trećine njih završava kronično nesposobno i na socijalnoj pomoći.
Trgovina seksom igra aktivnu ulogu u povećanju problema alkohola i droge. Svodnici također koriste prostitutke u prijevari i krivotvorenju. Društvo mora platiti za tretman ovisnika, troškove osiguranja i uhićenja. Uz te troškove društvo gubi doprinos koji bi mogao biti upotrebljen za zakonitu društvenu djelatnost žrtava industrije seksa.
Poslovođe u poslovima sa seksom ne samo da ne plaćaju te troškove, mnogi uspiju izbjeći plaćanje svih troškova.
JOHNOVI
Nijedan posao si ne može dopustiti da stvori proizvod za koji nema kupaca. Prvi korak u razumijevanju industrije seksa je u razumijevanju kupoca,johnova.
Pravu seksualnu vezu nije teško pronaći. Ima mnogo odraslih osoba oba spola koji žele seks ako se netko prema njima dobro odnosi. Ali tu leži problem. Neki ljudi ne žele ravnopravan odnos. Oni ne žele biti dobri. Vole moć, kupujući druga ljudska bića s kojima mogu raditi sve što žele.
Posao prostitucije i pornografije je u iskorištavanju jednog ljudskog bića da ispuni fantazije drugoga. Bilo tko tko radi u prostituciji i kaže kupcu previše o sebi, miješa posao sa stvarnošću. Time riskira gubeći mušterije, a može dobiti i batina.
U pravom odnosu sa pravim ljudima, ograničeni smo granicama koje se odnose na to tko smo mi ustvari, tko su naši roditelji i što možemo raditi zajedno bez da povrijedimo jedno drugo.
Neki ljudi ne žele pravu vezu ili se osjećaju da imaju pravo na nešto više od te veze. Ako trebaju potvrđivati vlastite fantazije slikama, video trakama ili iskorištavanjem pravih ljudi trgovina seksom ih je spremna opskrbiti. Za određenu cijenu oni mogu imati «bajke u vlastitim mislima».
Uobičajeni tip kupca prostitutke je potrošač.On je orijentiran prema sebi, i jednostavno želi ono što smatra da mu je potrebno. Potrošač će negirati bilo kakvu namjeru da povrijedi nekoga, i može čak tvrditi da suosjeća sa ljudima koje je iskoristio. Njegova empatija se ne proteže do toga da promijeni ponašanje ili da pomogne nekome da pobjegne iz industrije seksa. Njega nije briga da li osoba koju iskorištava to ne želi ili je ranjiva. On jednostavno osjeća da ima pravo na sve što hoće, kad god hoće. Ako je netko povrijeđen, to nije njegov problem.
On vidi sebe kao osobu vrijednu poštovanja i ponaša se tako da zaštiti svoj ugled. Potrošači omogućavaju veći, sigurniji i čvršći dohodak svodnicima i drugim «poslovnim ljudima» u industriji seksa.
Sadisti su ljudi koji pronalaze zadovoljstvo u strahu druge osobe, u boli ili poniženju. U populaciji ih ima oko 10 %. Sadisti variraju u žestini, rangirajući se od onih koji samo žele da se osoba osjeća loše, do onih koji ubijaju.
Ako im se dopušta da često povrijede ljude, njihov sadizam postaje sve gori.
Psihičko, seksualno i emocionalno iskorištavanje koje čine sadisti, vodi djecu, njihove žrtve, na ulicu. Tamo ih pronalaze svodnici i «prodavači».
Sadiste privlače žene i djeca koji se prostituiraju zato što oni žele ući u auto ili doći do mjesta gdje ih sadist može imati pod kontrolom. Srž sadizma je u kontroli. Povrijediti ljude koji ih ne mogu spriječiti je njihov najveći užitak.
Sadisti pridaju veliku važnost faktoru moći. Najbrutalniji su sa niskim ženama i djecom, a pažljiviji su sa visokim ženama i muškarcima. Izbjegavaju ljude koji imaju nekoga da ih zaštiti ili nekog tko se može osvetiti u žrtvinu korist.
Ima svodnika koji se specijaliziraju u opskrbljivanju sadista žrtvama i koji baziraju svoje honorare na količini štete učinjene žrtvi.
Sadiste je moguće naći u svim slojevima društva, uključujući i ljude koje se poštuje i koji su moćni. Oni često govore: «Ti si samo kurva, nitko ti neće vjerovati». Osobe koje rade u prostituciji su sigurne žrtve.
Nekrofili su ljudi koji uživaju u prljavštini, u raspadanju i uništenju. Oni su potrošači bolesnih, starih, psihotičnih, «označenih» i tetoviranih nesretnika industrije seksa u krajnjem stadiju njihova života. Za nekrofile okidači su slomljena tijela. Slave u svojoj superiornosti nad uništenim ljudima i osjećaju da imaju pravo da izraze svoj prijezir na svaki način. Nekrofili moraju držati svoje perverzije tajnima od svojih prijatelja i obitelji, da zaštite svoj socijalni položaj. Normalni ljudi jednostavno ih ne razumiju.
Zlostavljači djece su uključeni u industriju seksa na različite načine. Neki su svjesni seksualne privlačnosti djece, često određenog spola i dobi, u neko vrijeme kasnog djetinjstva. Tada oni odlučuju kako će reagirati.
Neki imaju sadističke karakteristike. Djecu je lakše kontrolirati nego odrasle. Zlostavljači najlakše kontroliraju vlastitu djecu se u vlastitom domu.
Zlostavljači djece koji su ujedno i nekrofili uživaju u znanju da, kad završe s njima, dječji život nikada više neće biti isti. Uživaju u činjenici da se djeca mogu kasnije samo-uništiti u prostituciji ili samoubojstvu. To dokazuje da su bili u pravu.
Prijestupnici u seksu s djecom djeluju sa različitim stupnjevima izopačenosti. Neki upotrebljavaju «njegovanje».
Jedni upotrebljavaju pornografiju da sruše otpor i opskrbljuju ih drogom, alkoholom i novcem. Drugi jednostavno počinju sa silovanjem pod prisilom. Mnogi tvrde da imaju neuobičajenu «ljubav» prema djeci. Tvrde da seks između odraslih i djece nije štetan i trebalo bi ga legalizirati. Pedofili ustvari uče djecu da su bespomoćna, beznadna i dobra samo za seks i nanošenje boli.
Velik dio eksploatiranih osoba u industriji seksa započinje kao seksom iskorišteno dijete. Neke su čak «ušle» tako što su ih dijelili ili iznajmljivali u vlastitoj obitelji.
Postoje specijalni svodnici koji opskrbljuju johnove djecom. Njihovi honorari ovise o djetetovim godinama i izgledu, kao i količini štete koju je dijete već pretrpjelo.
Kad su uhvaćeni, svodnici i johnovi tvrde da nisu znali stvarne djetetove godine. Postoji tržište za odrasle manjeg rasta koji izgledaju kao djeca, za seks i pornografiju. Ali istina je u honorarima: prava djeca su skuplja nego lažna.
SVODNICI
Nitko stvarno ne želi seks sa 5, 10 ili 20 stranaca na dan, svaki dan. Osim malog broja uključenih, neki od tih stranaca će upotrijebiti osobu na način koji je bizaran, bolan ili odvratan i ponekad fatalan.
Kada osobe koje su radile u prostituciji nazovu to ponovljenim silovanjem, ne pretjeruju. To je precizno. Silovanje je sexualni odnošaj, protiv volje žrtve, koji sa sobom nosi prijetnju i silu. U prostituciji, kupac provodi seksualni akt sa žrtvom koja to ne želi, ali dozvoljava zastrašivanje i nasilje i drugom muškarcu, svodniku. John želi vjerovati da plaća za seks, ali osoba s kojom ima seks dobije malo ili ništa novaca. Novac ide svodnicima da plate za silu koja im treba da zadrže žene i djecu u prostituciji. Novac ide dileru droge za sigurnost da žrtve ne postanu psihotične od droge, ili počine samoubojstvo.
Postoje 3 glavne vrste svodnika. Medijski svodnici kao i drugi, prodaju fantazije koje povređuju ljude. Dvije njihove centralne laži su: da su žene dobre samo za seks, a muškarci samo za nasilje. Tvrde da oni proizvode seks i nasilje zato što se to prodaje. Ustvari, mnogo drugih stvari se prodaje jednako dobro ili još bolje (na primjer proizvodi Walt Disneya i Stevena Spielberga često su jako uspješni). Medijski svodnici često imaju osjećaj superiornosti nad drugim ljudima, pomanjkanje inteligencije i kreativnosti za kvalitetniji posao.
Oglašivači implicitno obećavaju da će kupnja njihovih proizvoda donijeti sreću, moć i uspjeh u sexu. Nakon što potroše novac, žrtve dobivaju samo kutiju cigareta, bocu šampona ili porno magazin. Oni su usamljeni i nesretni kao i prije , ali njigovog novca nema. Svodnici srednjeg nivoa promoviraju i druge proizvode u suradnji se svodnicima poslovnog nivoa. Privlače mlade ljude željne slave i sreće u svoj posao i manipuliraju njima sve do niže razine industrije sexa.
Oni ponižavaju obične ljude koji žive običnim životima, pokazujući im samo idealne osobe, savršenih tijela, sa boljim poslom i mnogo novaca. Obični ljudi, čiji životi se ne mogu mjeriti sa tim idealima, se trebaju osjećati manje vrijednima. Svodnici srednjeg nivoa rade tako da odvrate ljude od uspona i padova stvarnog života i uvode ih u ovisnosti svijeta zabave.
Svodnici srednjeg nivoa imaju mnogo novaca. Oni posjeduju novine i TV kuće i rade filmove i TV programe. Mogu si priuštiti odvjetničke tvrtke i oglašivačke agencije da promiču svoje interese. Njihov novac može kupiti pristup političarima i posebni tretman za poslovne ljude. U zamjenu oni nude povoljno medijsko eksponiranje i velik doprinos kampanji.
Svodnici poslovnog nivoa izvlače profit iz industrije sexa na način da minimaliziraju rizik od javnog izlaganja ili kriminalnog kažnjavanja. Posjeduju barove i striptiz klubove koji privlače potencijalne kupce. Oni nude poslove, kao što je plesanje, za različite mlade ljude koji su potencijalni kandidati za direktnije uključivanje u industriju sexa. Oni posjeduju knjižnice za odrasle, motele i legalne bordele. Posluju kao legitimni poslovni ljudi, skrivaju svoje vlasništvo iza korporacija i niječu ikakvu povezanost sa industrijom sexa. Njihova zarada u poslu sa sexom daleko nadmašuje onu koju bi dobili legitimnim poslom, što upućuje na to da su svijesni kojim poslom se bave. Kroz kontakte u poslovnom svijetu oni ugovaraju sexualne usluge za poslovne ljude, političare i sportske klubove. Držeći te aranžmane tajnima, poslovni svodnici sebi osiguravaju stupanj zaštite za svoje aktivnosti.
Svodnici poslovnog nivoa se razdvajaju od «prljavih radnika» tretirajući ih kao samostalne poduzetnike radije nego zaposlenike. To ih sprečava da plačaju poreze, prekovremeni rad, zdravstveno osiguranje i poslovni ugovor. Ako je neki zaposlenik uhićen, poslovni svodnik je zaštićen od bilo kakvog uključivanja.
Sa podrškom elemenata legitimne industrije zabave, isto kao i svodnici uličnog nivoa, proizvode i distribuiraju komercijalnu pornografiju.
Oni podržavaju i imaju podršku odvjetnika koji cenzuriraju neke stvari, bez obzira na štetu prouzročenu ljudima koji su koristili u pornografiji. Opovrgavaju bilo kakvu odgovornost za akcije potencijalnog nasilnog prijestupnika. Poslovni svodnici se često pridružuju civilnim organizacijama, daju visoke priloge za zajednicu, i igraju ulogu u lokalnoj politici. Oni kontinuirano dokazuju svoj identitet kao legitimni poslovni ljudi. Kad su ugroženi zovu za podršku zajednicu u kojoj nema sexa, često uspješno.
Za razliku od svodnika uličnog nivoa, poslovni ljudi uspijevaju zadržati svoj profit. Oni imaju vještine za ulaganje, mogu si priuštiti odvjetnike, rijetko su ovisni o drogama i rijetko se uključuju u različite zločine. Često su najveće opasnosti s kojima se suočavaju iz carine, ne od policije.
Svodnici uličnog nivoa su pješadija industrije seksa. Tipično, oni su rijetko kriminalci ali imaju veliku potrebu za sadističkim potvrđivanjem.
Bordele ne vodi zaposleno osoblje. Vlasnici bordela zahtijevaju da svaki novi «zaposlenik» bude «upućen» od nekoga tko je spreman upotrijebiti kakvu god potrebnu silu da se kontroliraju žene.
Ulični svodnici uče posao od prijatelja i rođaka koji su već u poslu, od drugih kriminalaca u zatvoru i od ostalih svodnika koje susreću u barovima i klubovima. Ponekad, netko posebno talentiran u zločinu, uči zanat prakticirajući na slobodnoj žrtvi.
Svodnici se trude da izbjegavaju vlastitu identifikaciju osim pred drugim svodnicima. Vole se predstavljati kao muževi, dečki ili zaštitari. Kada su uhvaćeni u nasilju trude se da preveniraju vanjsko miješanje, tvrdeći da je to « samo kućna stvar». U stvari, svodnici su najveća opasnost za one koje iskorištavaju. Johnovi i policija su manje opasni.
Ulični svodnici se ponose sa psihološkom kontrolom koju imaju nad svojim žrtvama. Tvrde da prostitutke i djeca daju svoj novac svodnicima «jer ih vole» ( u kriminalnom jeziku «ona me voli» znači «moram je kotrolirati»). Ulični svodnici se trude da smanje upotrebu nasilja usprkos činjenici da je to njihov najveći doprinos za industriju seksa.
Kroz ljudsku povijest bilo je svojevrsne pohlepe tj. želje da se posjeduje drugo ljudsko biće. Roblje je izumrlo u mnogim područjima jer nije bilo profitabilno u usporedbi sa modernijim metodama proizvodnje. Za mnoge svodnike je zadovoljstvo posjedovanja robova važno kao i droga i novac. Nasuprot mišljenju medija, većina svodnika iskorištava članove vlastite rase.
Mnogi su približno istih godina kao i njihove žrtve.
Većina svodnika su muškarci. Žene su ponekad upletene u pomaganje svodnicima, da kontroliraju svoje «staje» ili se ponašaju kao «madam» u bordelima. Neki vode eskort ili telefonske servise, ali podržavaju veze kroz koje oni mogu računati na žene kad ih trebaju. Povremeno su žene uključene u opskrbljivanje vlastitom djecom pedofile, pornografe ili druge u industriji seksa. Majčina vlastita ovisnost o drogi je uobičajeni razlog tome. Pohlepa za novcem i majčina seksualna perverzija je manje uobičajena motivacija.
Ulični svodnici obično troše svoj novac na odjeću, nakit, aute i posebno na svoje ovisnosti. Često su upleteni u kriminalitet, posebno dilanje drogom, i zbog toga mogu ići u zatvor. Uspješno suđenje za svodništvo je prilično neuobičajeno. Ulični svodnici rijetko zadržavaju svoj novac i rijetko avanziraju do poslovnog svodnika ali nekolicina ih je uvijek u tom poslu.
ODAKLE DOLAZE RADNICI
U industriji seksa sve je u moći. Industija poduzima sve da oni koje ona koristi ostanu bespomoćni. Grabežljivci nisu ni iracionalni ni glupi. Pažljivo gledaju žrtvin profil i izbjegavaju bilo koga tko bi mogao biti nekontroliran ili opasan. Fokusiraju se na mlade ljude koji dolaze iz zlostavljačkih obitelji, koje su disorganizirane ili neegzistentne.
Osnovna funkcija obitelji je zaštita njenih članova, posebno djece. Obitelj je također tim i svi igrači moraju raditi svoj posao. Ako su članovi izgubljeni ili onemogućeni, drugi u proširenoj obitelji ili zajednici moraju se nastaviti brinuti za njih. Kada su jedan ili više odraslih u obitelji odsutni, ovisni, mentalno bolesni ili demoralizirani, djeca su u opasnosti.
Kada je obitelj siromašna ili dio grupe bez vrijednosti, mogućnosti za edukaciju i dobar posao su limitirane. Neki članovi tih obitelji mogu prihvatiti rizik. Ako su mladi ljudi terorizirani, tučeni, ili seksualno iskorištavani od ljudi koji su ih trebali štititi, mnogi idu da isprobaju svoje šanse na ulici. Za neke, nudističko plesanje ili čak prostitucija može izgledati bolje nego uopće ne imati posao. Ako nemaju dovoljno godina, nemaju adresu ili ne žele uplitati svoje roditelje, mnoge socijalne agencije im neće pomoći. Djeca su još uvijek tretirana kao vlasništvo odraslih.
Za normalne poslove potrebno je imati između četrnaest i osamnaest godina. Jako mladi ljudi su praktički prisiljeni u industriju seksa, čak prije nego se svodnici i Johnovi upletu. Moraju se prostituirati između dvanaeste i četrnaeste godine dok ne postanu punoljetni i dobiju bolji posao kao npr. nudistički ples.
Postoje tri generalna načina uvođenja nekoga u prostituciju. U uzimanju robova, mladi muškarci grabežljivci «potpomažu» žrtvu dovoljno dugo da budu sigurni da ona nije opasna za sebe, ni zaštićena od bilo koga drugoga. Uvode ju u situaciju gdje može biti oteta i zadržana u izolaciji na mjestu koje robovi i njihovi prijatelji kontroliraju. Kroz neko vrijeme žrtva je terorizirana, mučena i silovana. Suočena je sa vlastitom smrću i smrću onih koje voli. Uvjerena je da je njena jedina šansa za preživljavanje da napravi točno ono što joj je rečeno. Nakon što je «sazrela», ona radi za otmičara ili je prodana drugom svodniku. Kućno nasilje pogađa mlade ljude koji dolaze iz zlostavljačkih domova i koji ne znaju kako normalna ljubavna veza izgleda. Ulaze u vezu sa «dečkima» koji se prema njima ponašaju bolje nego itko do tada. S vremenom ti «dečki» postaju ekstremno kontrolirajući i nasilni. Oni predstavljaju komercijalni seks u terminima «ako me voliš, napravit ćeš to». Brzo se preobražava sa «samo ovaj put» na «ti si samo kurva, moja kurva» i zahtijevaju svakodnevnu prostituciju. Nastavljaju kontrolirati žrtvu emocionalnim manipulacijama i nasiljem, živeći od njene zarade, dok ona potraje. Proces «njegovanja» upotrebljavaju stariji i više sofisticirani grabežljivci, posebno na mlađoj djeci. Ovi zločinci postaju stručnjaci u poistovjećivanju sa zlostavljanom, zanemarivanom i depresivnom djecom i «potpomažu» ih. Oni razvijaju poseban odnos koji izolira dijete od drugih i dijete se osjeća prihvaćenim u tom «njegovanju». Polako, obrana je slomljena, upotrebljavajući darove, novac, alkohol, drogu i pornografiju. U industriji seksa, pornografija nije samo profitabilni proizvod, također je i zanat. Tako se dijete uvodi u direktniji seks i u dječji identitet počinje se stapati nasilje : «Ti to želiš», «Ti to voliš», «Sad si prljav, perverzan». Ti su grabežljivci često zainteresirani za djecu posebnih godina ili izgleda. Kada prerastu te godine, djeca mogu prijeći pedofilima koji se zanimaju za stariju djecu. Za dijete je vrlo bolno kada postanu « za baciti».
U kratkom vremenskom periodu, grabežljivci mogu viktimizirati nevjerojatno velik broj djece. Emocionalna šteta koju naprave ostavlja djetetu izbor samo za još dublji ulazak u industriju seksa.
RAZLIKE U SPOLU
Doživljaj prostitucije sličan je i za muškarce i za žene, ali postoje i neke razlike.
Mnogi mladi muškarci koji su u prostituciju su heteroseksualci. Oni su uvučeni u industriju seksa sa sličnom silom kao i žene. Mnogi Johnovi sebe smatraju straight, i tvrde da su samo prostituirani mladi muškarci pederi. Oni koji su upotrebljavani u muško-muškoj prostituciji, često su ostavljeni zbunjeni sa svojom stvarnom seksualnom orjentacijom. Kad pokušaju pobjeći «životu», mogu se sukobiti sa svim predrasudama koje dolaze uz prostituciju.
Silovanja i seksualno roblje uobičajeno je u zatvorima i kaznenim zavodima. Postoji znatna društvena podrška za to kao normalni dio kazne. Neki od onih koji vode institucije daju sve od sebe da stvore sigurno i kontrolirajuće okruženje. Oni mogu biti spriječeni pomanjkanjem osoblja, što dovodi do teškoća u nadgledanju zgrade ili institucije, te dolazi do situacija da se malo brine o tome što «stanari» rade jedni drugima. Stanari koji odu osoblju da ih zaštiti često završe u pritvoru koji je praktički isti kao i disciplinarna izolacija. Reagiranja osuđenika prema «cinkarošima» idu od zlostavljana do smrti. Skoro su svi od tih traumatiziranih muškaraca s vremenom otpušteni. Mnogi se odaju ovisnosti o alkoholu i drogi ili su onemogućeni nekim psihološkim poremećajem. Drugi lutaju ulicama, intoksicirani, naoružani i spremni da se ponašaju eksplozivno na bilo koji znak ponižavanja.
Žene prostitutke često imaju djecu, prije ili kasnije. Majke koje ne mogu zaštititi sebe, često ne mogu ni svoju djecu. U beskrajnom vrtlogu seksa, droge i nasilja, djeca mogu biti zlostavljana, traumatizirana ili čak postati roba u industriji seksa. Jedan od najbolnijih događaja u životu prostitutke je gubljenje prava na djecu, bez obzira na razloge. Većina prostituiranih žena žele biti dobre majke, trude se dati svojoj djeci ljubav i pažnju koju one same nisu imale. Rođenje «trick baby» tj. kada se ne zna tko je otac, stvara jako komplicirane osjećaje. Neke majke mogu odvojiti svoje osjećaje za bebu od ljutnje na način na koji je začeta, ali neke ne mogu. Neke «trick babies» date su na posvajanje, zbog bojazni majke da bi mogle biti zlostavljane.
Ako je djetetov otac svodnik ili tvrdi da je radnik, sud bi mogao ignorirati pravu prirodu veze. Svodnicima bi mogao dati dopuštenje posjeta ili čak skrbništvo. To daje svodniku novu osobu za tretiranje i novi način kontroliranja majke. Time je bijeg iz industrije seksa još više otežan.
Oboje, i muški i žene, spašeni od prostitucije, često razviju mržnju prema muškarcima, posebno nad autoritetima. Oni ih mrze za nastalu štetu i za nedostatak pomoći kad im je bila potrebna.
DRUŠTVENA ULOGA
Društvo pribavlja svodnike sa veoma moćnim oružjem. To stvara prostituciji identitet, a ne okupaciju. Jednom kad si uzeo novac za sex, ti si prostitutka. Društvo ne dopušta dan dospijeća za taj identitet, ni da bude društveno prihvaćeno kao nešto drugo. Društvo nudi pomoć ljudima u nevolji, većinom bazirano na vrijednosti koju ta osoba ima. Mnogo je lakše pomoći udanoj ženi srednje klase koja je žrtva kućnog nasilja nego bjeguncu iz industrije sexa. Mnogi ljudi misle da je prostitucija «životni odabir» ili čak ovisnost. Oni misle da su mnogi ljudi tamo da podupiru svoje navike u drogi, ali u stvari droga se upotrebljava da se suoče sa stvarima koje im se dešavaju u životu.
Društvo pretpostavlja da se ništa ne može učiniti da im se pomogne, stoga se i ne treba truditi. Svodnici računaju na to.
Uhvaćen, pod kontrolom nasilnog i nemilosrdnog čovjeka,bez nade za vanjsku pomoć, rađa se plodno tlo za Stockholmski sindrom. Kada se žrtva ne može boriti ili pobjeći, ona može stvoriti vezu sa svojim okupatorom. To može postati očajnička veza tako da ona stvarno vjeruje u ta da ga voli i upropaštava svoje šanse za bijeg. Stockholmski sindrom često je to što drugi ljudi vide kao odluku za ostanak u industriji seksa.
Prostitucija i trgovina drogom idu ruku pod ruku. Kupci seksa često su i kupci droge. Mnogi svodnici podupiru njihove navike, kao i dilanje droge. Svodnici smatraju drogu i alkohol cijenom posla. Bez kemije, njihova «stoka» može postati psihotična ili mogu počiniti samoubojstvo. Uz pranje mozga i nasilje, odanost omogućava kontrolu. Droga isto tako stvara izolaciju od ljudi koji bi mogli zaštititi žrtvu i mogli joj pomoći. Izuzimajući prostitutku, osoba manje vrijedna pomoći je prostitutka ovisnica.
Zdravstvene posljedice prostitucije su zaprepašćujuće. Prostitucija, osobito u djetinjstvu, ima jednake posljedice kao i rak u stvaranju post-traumatskog stresnog poremećaja. Oni koji prežive, često imaju neke kombinacije depresije, anksioznosti i disocijativnog poremećaja. Oštećenja mozga, psihoze i samoubojstva su uobičajena. Dugogodišnji psihijatrijski poremećaji, ozbiljnja medicinska bolest i posljedice akumulacije povreda, skraćuju život.
ZAKLJUČAK
Ljudi koji imaju sretnije živote, kao i oni koji imaju profit od industrije seksa, često označavaju prostituciju i pornografiju kao «zločin bez žrtava». Upiru prstom u mali broj radnika u industriji seksa koji bi stvarno mogli biti slučajno upleteni te pokušavaju pronaći određenu malu skupinu ljudi u industriji seksa koji su negdje, nekad, nešto zaradili.
Takvo mišljenje upućuje na to da je upletenost u industriju seksa strašna nesreća .
Kako bi stari policajac rekao: « Svatko tko misli da je prostitucija kriminal bez žrtava, nije to vidio dovoljno blizu.»
«Treba postojati selo da bi se stvorila prostitutka.»