"Prostitucija je najstariji zanat na svijetu."

Promijenimo perspektivu: svodništvo bi se zaista moglo smatrati najstarijom profesijom na svijetu. U svakom slučaju, samo zato što nešto postoji jako dugo vremena ne znači da se ne bi trebalo ili da se ne može promijeniti. Ne kažemo "ubojstvo postoji oduvijek: ne možemo ništa učiniti po tom pitanju". Pogledajte samo, na primjer,  smrtnu kaznu ili ropstvo.

IZBOR?

 

"To je posao kao i svaki drugi."

Znate li još neki posao u kojem se osobe suočavaju sa smrću u prosjeku 10 do 40 posto iznad prosjeka? U kojem poslu 60 do 80% "djelatnika" iskusi redovno fizičko i seksualno zlostavljanje? Ako je to posao kao i svaki drugi kako to da tek nekolicina žena iz zapadne Evrope prihvaća takvu mogućnost? Kako to da su većina žena migrantice? Znači li da je takav posao u tvojoj zemlji isključivo za strankinje? Da bi se ostvarila ravnopravnost spolova bismo li trebali reklamirati ovakav posao i za muškarce? Postoje sindikati u Evropi koji ne gledaju prostituciju kao posao jer nije kompatibilan sa sigurnošću i dostojanstvom, kao ni s napredovanjem u „karijeri“ koje bi trebalo ići uz neko zanimanje.

 

"Prostitucija donosi ekonomsku neovisnost ženama, posebno migranticama."

U vrijeme ekonomske krize, s visokom nezaposlenošću i rasističkim stavovima, bilo bi jednostavno reći da je prostitucija rješenje za žene općenito, a posebno za migrantice. Čak bi se tako reducirala stopa nezaposlenosti! Stvarni problemi za migrantice su pristup tržištu rada, kvalifikacije i pravo na spajanje obitelji. Nepravda i zlostavljanje nije cijena koju osoba treba platiti kako bi bila ekonomski neovisna. U 21. stoljeću moramo učiniti nešto bolje. 

 

"To je izbor."

"Kada bi žene imale više ekonomskih mogućnosti u društvu, ne bi izabrale da budu zlostavljane u prostituciji", kaže Fiona Broadfoot iz Ujedinjenog Kraljevstva, koja je izašla iz prostitucije. Izbor je uvijek povezan s kontekstom. Danas u Evropi ravnopravnost spolova nije realnost: pogledajte samo razlike u plaćama (16 %), rasprostranjenost nasilja nad ženama (1 od 5 žena je žrtva obiteljskog nasilja), seksističke stereotipe, podzastupljenost žena u poduzetništvu, na fakultetima i u politici (24 % u nacionalnim parlamentima )... U kontekstu u kojem se mnogo žena suočava s diskriminacijom, siromaštvom i nasiljem, pristanak može biti iznuđen novcem. Istraživanja pokazuju da siromaštvo, gubitak obitelji, beskućništvo, ovisnost o drogama i povijest fizičkog i seksualnog zlostavljanja mogu učiniti mlade žene ranjivima za ulazak u prostituciju. Štoviše, većina žena koja uđe u prostituciju učine to kao veoma mlade. Biste li željeli da vaša kćer ili sestra izaberu prostituciju?

 

"Prostitucija donosi mnogo novaca."

Kome? Prema Interpolu, u Evropi, svodnik zarađuje 110 000 Eura godišnje po ženi u prostituciji. Zašto u prostituciji, koja je tako dobar posao, većina žena ne posjeduje auto, stan ili ušteđen novac za budućnost? Ideja da prostitucija donosi mnogo novaca je mit. Stoga, raspravljati o iznosu novca zarađenom u prostituciji je nepoštena strategija: bez obzira na iznos, prostitucija je kupnja pristupa nečijem tijelu i seksualnosti. Ljudska bića ne mogu imati cijenu.

 

"U prostituciji se radi o seksualnoj slobodi, abolicionisti su protiv seksa."

Dozvolite da budemo preciznije: o čijoj seksualnoj slobodi govorimo? Svi se slažemo da seksualna sloboda podrazumijeva uživanje seksualnog zdravlja i prava temeljenih na jednakosti i slobodi od svakog oblika diskriminacije, prisile i nasilja (definicija Svjetske zdravstvene organizacije). U prostituciji se ne radi o seksu, već o moći: kupnja seksa je negiranje želje druge osobe. Plaćanje za seks je poricanje prava druge osobe na seksualnu želju i sastoji se od smišljenog nepodržavanja seksualnog integriteta drugog ljudskog bića. Drugim riječima, kupnja seksa od nekoga ne može biti seksualna sloboda. Abolicionisti su ZA seks: oni žele istinsku seksualnu slobodu i ravnopravnost između žena i muškaraca, čega neće biti tako dugo dok se seksualnost smješta u okvir tržišta.

 

SEKSUALNA SLOBODA?

 

"Prostitucija je dio povijesne ženske borbe da imaju kontrolu nad svojim tijelom."

Sedamdestih godina 19.st. u Europi su se žene zaista borile za priznavanje svojih reproduktivnih i seksualnih prava, posebice prava na siguran pobačaj. One su javno prokazivale strukturalnu nejednakost spolova, a time i autoritete koji su nametali svoja stajališta u pogledu ženskih prava: vjeru, tradiciju.....i tržište. Opredmećivanje seksualnosti i ženskih tijela ne može se smatrati dijelom borbe za ženska prava: u prostituciji se radi o muškarcima koji se smatraju ovlaštenima kupovati seks, a ne o postizanju ravnopravnosti spolova.

 

"Neke žene tvrde da je njihovo pravo da se prostituiraju."

Neki ljudi pristaju raditi za manje od minimalne plaće (posebice migranti); neki čak pristaju i na prodaju organa. U oba slučaja naše društvo odlučilo je zaštititi najranjivije i zagarantirati dostojanstven život svima; u takvim slučajevima zakon stoga osuđuje poslodavca ili kupca organa. Isto tako zakon bi trebao kriminalizirati kupca seksa, a ne osobu u prostituciji. Neke osobe možda zaista tvrde da su izabrale biti u prostituciji; ali demokratsko društvo se ne gradi na individualnim tvrdnjama onih čija situacija ne odražava situaciju većine. Na kocki je budućnost koju stvaramo, društvo u kojem želimo živjeti. U ovo vrijeme i doba trebali bi više brinuti o pravima žena i muškaraca da ne budu u prostituciji.

 

"Samo "djelatnici" u seks industriji bi trebali pričati o prostituciji, jer oni znaju najbolje."

Da li bi samo žena koja je bila žrtva obiteljskog nasilja mogla iznositi činjenice o partnerskom nasilju? Obiteljsko nasilje prepoznato je kao strukturalni oblik nasilja nad ženama koji pogađa nas sve, žene i muškarce, zato jer se radi o društvenim vrijednostima. Prostitucija također pogađa sve nas: mjerila i uzore prenosi mladim ljudima, pa je trivijalizirana, čak i glamurizirana u medijima i kulturnoj industriji. Nije čudo da je uvreda "kurva" tako raširena. Štoviše, na svaku medijski eksponiranu "seks djelatnicu" mnogo je onih  koje su preživjele prostituciju i vrlo rijetko govore o tome u medijima zbog trauma koje su povezane s tim njihovim iskustvom. Kao i milijuni osoba koji su još uvijek u prostituciji i koje su nevidljive. Vrijeme je da ih čujemo.

 

"Prostitucija je korisna za društvo, osobito za društveno izolirane i usamljene muškarce."

Kupci seksa ne spadaju u ovakve stereotipe: međunarodna istraživanja pokazuju kako većinu kupaca seksa čine oženjeni muškarci ili oni u vezama, te najčešće sa sklonošću spram većem broju seksualnih partnera (ne kroz prostituciju) od većine muške populacije. Opravdavajući prostituciju kao društvenu instituciju, podrazumijeva se da neke žene trebaju biti žrtvovane za "potrebe" tih muškaraca. Srećom, ti, tvoja sestra, supruga ili kćer niste jedna od žrtvovanih. Žene u prostituciji su prije svega i najprije žene; trebale bi uživati jednaka prava i ljudsko dostojanstvo.

 

"Potražnja nikada neće nestati."

Koja tužna vizija muškarca .....prema toj pretpostavci muškarci su vođeni tzv. "nezadrživom seksualnom potrebom", ne svojim mozgom. To je teško vjerovati budući da većina muškaraca nisu kupci seksa. Potražnju opravdavaju određena shvaćanja muškosti povezana s muževnošću ili snagom, svim stereotipima o muškarcima koji se prenose kroz naše društvo neravnopravnosti. Potražnja se može smanjiti edukacijom, prevencijom i zakonima. Jednostavno je. Fatalisti su oni koji ne žele promjene u društvu.

 

"Ukidanje prostitucije dovelo bi do više silovanja."

Zapravo je obrnuto: istraživanja su pokazala da muškarci kupuju seks zato što je to moguće. Sasvim suprotno, normalizacija prostitucije potiče čin nasilja nad ženama, šaljući društveni signal da su žene roba. Nevada, država u kojoj svodništvo nije kažnjivo, suočava se s većom stopom silovanja u usporedbi sa drugim američkim državama. Istraživanje o muškarcima pokazuje da 54% korisnika usluga u prostituciji koriste agresivno ponašanje i u seksualnim odnosima sa svojim partnericama.

 

DRUŠTVENA KORIST?

 

"Legalizacija prostitucije je najbolji put kako bi se osobama u prostituciji zagarantirao pristup osnovnim pravima."

Biti u prostituciji je „legalno“ širom Europe (osim u Hrvatskoj gdje je kriminalizirano). Pitanje pristupa pravima nije povezano s pravnim statusom prostitucije, povezano je s migracijskim statusom pojedine osobe: ako ste legalno u zemlji, ostvarujete pristup osnovnim pravima, uključujući testiranje na HIV i zdravstvenu zaštitu. Ako ste ilegalno u zemlji, ne ostvarujete pristup pravima i u zemljama gdje je prostitucija legalna i nije kriminalizirana; to nema veze je li osoba u prostituciji ili ne. U Njemačkoj su samo 44 osobe registrirane kao "profesionalni seks djelatnici" u seks industriji od procijenjenih 400 000 osoba u prostituciji. Legalizacija prostitucije (ili dekriminalizacija "seks djelatnosti" a time i svodništva) ne mijenja stigmu prema osobama u prostituciji.

 

"Moramo suzbiti trgovanje ljudima, ali prostitucija nema veze s tim."

Takva tvrdnja je suprotna stvarnosti: ako prostitucija nema veze s trgovanjem ljudima u svrhu seksualne eksploatacije, u koju se svrhu onda točno trguje ženama? Prema EU podacima 62% trgovanja ljudima u EU je u svrhu seksualne eksploatacije. Trgovanje ljudima stvara profit i direktno je povezano s tržištem prostitucije, gdje potražnja omogućava eksploataciju. Procjenjuje se da zarada od trgovanja ljudima u svrhu seksualne eksploatacije iznosi 27,8 milijardi $ dolara. Odakle taj novac dolazi? Od kupaca, kao i u svakom drugom poslu. To je zato što su prostitucija i trgovanje ljudima intrinzično povezani.

 

"Švedski model izlaže osobe u prostituciji većem nasilju jer tjera prostitutke u podzemlje."

Ako kupci mogu naći i susresti ženu u prostituciji, onda to može i policija i socijalni radnici. Kriminalizacijom kupaca seksa Švedski model mijenja odnos između žene i kupca: kupci su kriminalizirani. Žene koje su bile u prostituciji u Njemačkoj prije nego što su se pridružile onima u Švedskoj rekle su Švedskom policijskom odjelu za prostituciju da je mnogo više nasilja u legalnim bordelima jer je kupcima seksa dozvoljeno raditi što žele, zato što su "klijenti". Socijalni radnici u Švedskoj vide da se osobe u prostituciji osjećaju sigurnije tražiti pomoć. Naprotiv, u državama gdje su bordeli legalni (kao npr. Australija ili Njemačka) pružatelji pomoći i provoditelji zakona kažu da imaju vrlo ograničen pristup ženama. Legalizacija prostitucije neće promijeniti stvarnost: prostitucija je oblik nasilja. 68 % žena pate od PTSP-a, kao žrtve mučenja ili veterani rata.

 

UTOPIJA?

 

"Ne bi trebali kriminalizirati kupce seksa jer oni mogu spasiti žene ili identificirati žrtve trgovanja ljudima."

Možda ste gledali "Pretty woman" previše puta. Kupac seksa koji "spasi" ženu ili prijavi slučaj trgovanja je i dalje kupac seksa. Postojanje "dobrih kupaca seksa" neće reducirati potražnju, samo pothranjuje romantičnu viziju prostitucije koja nema veze sa stvarnošću. Štoviše, "dobri kupci seksa" su manjina u odnosu na većinu kupaca seksa. Internetske stranice otkrivaju puno po tom pitanju. Ovdje su neki navodi: "Dobro je odradila pušenje, ali s lošim stavom i nije se niti trudila izgledati zainteresirano ili da uživa. To je bilo kao jebanje atraktivne vreće krumpira".(The invisible men Tumblr)

 

"Abolicionisti žele zabraniti prostituciju."

Velika je razlika između prohibicijskog pristupa koji kriminalizira sve sudionike u sustavu prostitucije, uključujući i osobe koje se prostituiraju i abolicijskog pristupa koji na meti ima kupce, svodnike i trgovce ljudima, drugim riječima, one koji posjeduju moć izbora. Jednostavno kažnjavati sve uključene neće iskorijeniti problem i prirodu prostitucije. Abolicija prepoznaje strukturalno, ekonomsko, psihološko i fizičko nasilje sadržano u prostituciji i time štiti pogođene osobe, a kriminalizira počinitelje, npr. kupce seksa. U abolicionizmu se radi o predlaganju konkretnih alternativa za osobe u prostituciji i mijenjanju mentaliteta.

 

"Abolicija prostitucije je utopija."

Abolicija prostitucije nije jednaka iskorjenjivanju. Silovanja, ubojstva ili pedofilija su zabranjeni, ali još uvijek postoje. Ono što je važno jest da se socijalne norme sprovode kroz zakon: treba učvrstiti stav da ljudsko tijelo i seksualnost nisu na prodaju. To stvara uvjete da se postigne istinska jednakost u društvu.

 

PROCJENA DESETOGODIŠNJE ŠVEDSKE I NIZOZEMSKE POLITIKE O PROSTITUCIJI

 

Nizozemska

 

1.listopada 2000. ukinula je zabranu rada bordela koja je datira još iz 1911. Od tada nekoliko studija od strane ustanova kao što je  Scientific Research and Documentation Centre of the Ministry of Justice (WODC) - "Znanstveno-istraživački i dokumentacijski Centar" Ministarstva pravosuđa i nacionalne policije prati utjecaj dekriminalizacije svodništva u Nizozemskoj.

 

SITUACIJA OSOBA U PROSTITUCIJI SE POGORŠALA.

Studija Daalder koju je izradilo Ministarstvo pravosuđa razotkriva:

 

 

50% DO 90% OSOBA U LEGALNOJ PROSTITUCIJI NE RADE DOBROVOLJNO

Ovi podaci izneseni su 2008. od strane nacionalne policije (KLPD) u studiji sektora za legaliziranu prostituciju nazvanoj: "Stvaranje privida". U ovoj studiji nizozemska policija iznosi vrlo zabrinjavajuću procjenu o zakonu koji dekriminalizira kupovanje seksa. Povod za izradu ove studije je slučaj "Sneep", kada su dva tursko-njemačka svodnika zajedno s još 30 sudionika bila odgovorna za eksploataciju i nasilje protiv više od 100 žena u Nizozemskoj, Njemačkoj i Belgiji. Frapantno je da su sve žene koje su eksploatirane i bile žrtve nasilja u Nizozemskoj bile u bordelima koji su bili legalni, plaćali porez i dozvoljeni po zakonu.

 

ORGANIZIRANI KRIMINAL ZADRŽAO JE KONTROLU NAD LEGALNIM SEKTOROM SEKS INDUSTRIJE.

2011. godine zamjenik gradonačelnika Amsterdama, također i nova figura u Radničkoj stranci u Nizozemskoj, izjavio je da je dekriminalizacija svodništva bila nacionalna pogreška i da je vlada bila nezamislivo naivna. Zajedničko izvješće grada Amsterdama i Ministarstva pravosuđa zaista je pokazalo da je veći dio legalne seks industrije pod okriljem eksploatacije i trgovanja ljudima. Polovica vlasnika poslova prostitucije ili kafića s marihuanom ima kriminalni dosje.

 

DEKRIMINALIZACIJA NABAVE SEKSA I LEGALIZACIJA PROSTITUCIJE NIJE SPRIJEČILA POVEĆANJE "SKRIVENE" ILI "ILEGALNE" PROSTITUCIJE.

2010. RIEC Noord-Holland, vladino tijelo zaduženo za prevenciju zločina razotkrilo je u studiji da je samo 17% oglasa o prostituciji oglašavano u novinama i na internet stranicama postavljeno od strane licenciranih bordela.

 

Švedska

 

Švedska vlada je u srpnju 2010. objavila procjenu zakona iz 1999. koji zabranjuje kupnju i nabavu seksa. Procjenu je radilo ministarstvo pravosuđa.

 

SUZBIJANJEM POTRAŽNJE, ZABRANA KUPNJE SEKSA FUNKCIONIRA KAO BARIJERA PROTIV UTEMELJENJA ORGANIZIRANOG KRIMINALA, TRGOVACA LJUDIMA I SVODNIKA U ŠVEDSKOJ.

Prema nacionalnoj policiji, zakon je pridonio borbi protiv internacionalnih mreža svodnika. Suzbijanjem potražnje smanjuje se mogućnost eksploatacije u svrhu prostitucije. Švedska je obeshrabrila kriminalne mreže da investiraju na njezinom teritoriju.

 

BROJ OSOBA EKSPLOATIRANIH U ULIČNOJ PROSTITUCIJI PREPOLOVIO SE I GENERALNO STABILIZIRAO, ZA RAZLIKU OD ZNAČAJNOG PORASTA BROJA TAKVIH OSOBA U SUSJEDNIM ZEMLJAMA.

Procjena švedskog zakona pokazuje:

Broj eksploatiranih osoba u uličnoj prostituciji se prepolovio od 1999., dok se u Danskoj i Norveškoj u istom periodu utrostručio. Nema dokaza o švedskim državljanima koji iz tog razloga odlaze u inozemstvo kako bi kupovali seks

Prostitucija putem interneta se povećala jednako kao i u drugim zemljama zbog razvoja tehnologije. Ipak, broj osoba koji se prodaju preko internetskih stranica i reklama je puno veći u susjednim zemljama poput Danske i Norveške

Omjer osoba u prostituciji iz trećih zemalja se nije povećao na isti način kao što je eksplodirao u susjednim zemljama

Nema povećanja u "skrivenoj" prostituciji. Socijalne službe i policija naglašavaju kako prostitucija ne može u potpunosti otići u podzemlje, jer treba neki oblik javne promidžbe za privlačenje kupaca seksa.

 

ZAKON POKAZUJE KAKO SE PRENOSE NORME I VRIJEDNOSTI: MENTALITET SE U POTPUNOSTI PROMIJENIO U POSLJEDNJIH 10 GODINA I DANAS VIŠE OD 70% GRAĐANA PODRŽAVA ZAKON.

Dok je velika većina populacije Švedske bila protiv zabrane kupnje seksa prije nego što je zakon usvojen, sada, 10 godina kasnije, tri su istraživanja pokazala da više od 70% građana podržava zakon. Podrška je jača među mladima: to govori da je zakon odigrao ulogu u prenošenju moralnih normi i vrijednosti.

 

ZABRANA OBESHRABRUJE KUPCE SEKSA: DOŠLO JE DO SMANJENJA POTRAŽNJE.

Prema istraživanjima u Švedskoj, broj muškaraca koji kupuju seks se smanjio. 1996. godine 13,6% muškaraca reklo je da je kupilo seks od osobe u prostituciji. U 2008. taj postotak iznosi samo 7,8%. Smanjenje je možda precijenjeno zbog oklijevanja da se u anketi prizna kriminalno djelo. Ipak, većina intervjuiranih muškaraca kažu da više ne kupuju seks zbog zakona. Švedska policija smatra da je zakon spriječio mnoge muškarce da kupuju seks.